Na planu prevencije i terapije intelektualne teškoće poseban značaj imaju prevalencija i incidencija intelektualne teškoće.
Poznato je da intelektualne teškoće ima heterogenu etiologiju, dok statistički značajne varijacije koje se pojavljuju u literaturi proizlaze iz neusklađenih metodologija i različitog odabira uzroka.
Prema najvećem broju istraživanja prevalencija intelektualne teškoće u općoj populaciji iznosi 3%. Međutim, 2 od ta 3% su slučajevi granične ili lake intelektualne teškoće koji prolaze nedijagnosticirani ili su integrirani u postojeće redovne programe i sustave. Preostalih 1% čini populaciju o kojoj skrbi Hrvatski savez udruga osoba s intelektualnim teškoćama.
Prevalencija intelektualne teškoće pod utjecajem je brojnih faktora poput rane dijagnostike, kontrole trudnica, lijekova, socijalnih uvjeta, stupnja zdravstvene svijesti, organizacije zdravstvene službe. U procjeni prevalencije vrlo je značajna demografska statistika i ona je različita u odnosu na uzrast djeteta ovisno o faktorima koji se procjenjuju, dok je prevalencija veća kod dječaka nego kod djevojčica, što se objašnjava genetskim anomalijama vezanim uz spolne kromosome praćenim intelektualnim teškoćama.